DR. MED. LEONARDO BRESSAN iz KoHOM-a O COVID KRIZI

Naša je odluka da počnemo masovno cijepiti radno aktivno stanovništvo

Autor: Nađa Berbić
event 12.04.2021.
Foto:privatna arhiva

Mobilizirali smo sve resurse da PGŽ stožeru damo medicinski utemeljene informacije za odluke, a najviše iscrpljuje uporni pritisak HZZO koji se ne ponaša više kao osiguravajuće društvo, što u biti jeste, već prečesto ulazi u medicinsko-stručne ocjene našeg rada, za što postoji nadležna Komora i u krajnjoj liniji Ministarstvo.

U ponedjeljak, 12.travnja nekolicina će županija ići u viši stupanj novog dvotjednog “zaključavanja” a najstrože će mjere uvesti Primorsko-goranska. Baš se u njoj bilježi svojevrstan paradoks; premda ima najviše brojeve testiranih, najvišu stopu odaziva na cijepljenje, najbrži novi hitni molekularno-biološki laboratorij koji je cijenom od 490 kuna “srušio” cijene svih ostalih institucija za privatne PCR testove u Hrvatskoj, a prednjači brojem oboljelih. No, prednjači i malom stopom smrtnosti u odnosu na broj oboljelih. U PGŽ neprestano ulaze i izlaze ne samo ljudi kojih veliki broj radi u susjednoj Italiji, i nešto Sloveniji, pa i ovih dana strane registarske tablice mogu se vidjeti u Istri, Rijeci, otocima, gdje brojni strani državljani imaju kamp ili kuće za odmor. No, PGŽ ima i jednu osobitost, a to je KoHOM kao pokretačka snaga koji u PGŽ dugi niz godina, pa i u kataklizmi koja nas upravo pogađa, predvodi prijedlozima što su proteklih mjeseci, ne jednom izazvali javni bijes ministra Beroša, pa i premijera Plenkovića. Županijski KoHOM na čelu s dr. Leonardom Bressanom u suglasju je s nacionalnim što ga vodi dr. Nataša Ban Toskić. Oboje spomenutih KoHOM-ovaca su upozoravali, sugerirali, tražeći od politike da se konsolidira oko struke a ne obrnuto, što je Nacionalni stožer konačno koštalo i gubitka povjerenja i reputacije. Ali se pokazalo, da udruženi stručnjaci mogu uzeti velik dio tereta, pa se kao u Rijeci, konsolidirati mobilizirajući i studente medicinskih struka, i Crveni križ, i privatne zdravstvene ustanove te praksom udariti pečat ritmu županijskog stožera, na strukom utemeljenim odlukama. O tome razgovaramo s veteranom i predsjednikom županijskog KoHOM-a dr. Leonardom Bressanom koji je ujedno i član Stručnog vijeća Doma zdravlja PGŽ, te član Savjeta za zdravlje Skupštine PGŽ.
Na krizu s COVID-om brzo ste reagirali?
“Dva dana nakon prvog slučaja bolesti u RH, 27. veljače 2020. godine, inicirao sam sastanak i osnivanje operativne radne skupine da bismo ponudili operativnu i stručnu, medicinsku pomoć Kriznom stožeru PGŽ.”
Koga ste pozvali?
“Glavnog epidemiologa, četiri obiteljska liječnika, dva koncesionara, dva zaposlena u Domu zdravlja PGŽ, i ravnatelja Doma zdravlja. Sastanci su jednom tjedno ali komunikacija je izravna i cjelodnevna na mnogim kanalima.”
Imali ste prijepore sa središnjim HZJZ-om?
“ Tijekom 2020. se epidemiolozi u nekoliko navrata suprotstavljaju nekim odlukama i preporukama središnjeg HZJZ pri čemu na sastancima operativne radne skupine donosimo nama najprikladnije odluke za područje PGŽ.”
Tko vam se još priključio?
“Početkom 2021. se u rad te stručne skupine uključuje se i predstavnik Regionalnog ureda HZZO i Upravni odjel za zdravstvo PGŽ. Na toj se skupini razrađuje strategija organizacije cijepljenja, od mobilnih timova preko rezervacije i organizacije cijepnih punktova, do sportske dvorane.
Kakav vam je kontakt s bolnicom?
“Paralelno s tim se održavaju, kako ih ja zovem “trilaterale” u prostorima KBC Rijeka (zbog bolje epidemiološke sigurnosti) i dogovara cijepljenje za posebne kategorije u kontroliranim uvjetima – alergičari s prethodnim teškim reakcijama (anafilaksije) i dijalizirani pacijenti s područja cijele PGŽ isl. Postoji cijeli niz detalja koji se usvajaju i razrađuju na tim sastancima, nije ih nužno nabrajati. Važno je da se z toga izrodio cijeli niz kvalitetnih rješenja koja postoje i danas i po čemu je PGŽ ispred drugih županija, jer se struka direktno dogovara unutar sebe. Među ostalim, samo ću spomenuti, dogovor o pokretanju direktne e-konzultacije izabranog liječnika s konzilijarnim imunologom i, ili, alergologom KBC Rijeka putem sustava A5 uputnica za rizične i posebne pacijente (alergičari, hematološki itd.) radi iznalaženja najboljeg rješenja za svakog pojedinačno prije cijepljenja.
Zašto onda imamo toliko veliki broj slučajeva?
“Broj novih slučajeva će i dalje rasti iz nekoliko razloga. Postoje preporučene mjere, nitko ne kažnjava one građane koji se toga ne pridržavaju (ali se kažnjava npr. ne postavljanje sigurnosnog pojasa u vozilu). Naopako postavljen sustav cijepljenja, pri čemu apeliramo već mjesecima da je trebalo krenuti najprije cijepljenjem cjelokupne radnoaktivne populacije, jer su postojali svi preduvjeti za to. Time bi se zaštitile i rizične skupine jer bi se usporilo i širenje i prijenos zaraze. Negativni antigenski testovi za ulazak u državu? Pa tu vam je sve jasno. Pa cijelo vrijeme prema stručnim se smjernicama, nas izabrane doktore upozorava iz HZJZ da pacijenta treba uputiti na PCR testiranje nakon negativnog brzog antigenskog testa ? Ali se može prijeći granica? Jako zbunjujuće…”
Znam da ima i Njemačka velik broj slučajeva, ali oni bar imaju ugledan Institut, primjerice, Robert Koch čijem se mišljenju vjeruje, premijerka je mijenjala mišljenje ali se ispričavala, kod nas sve politički olako s najviše razine. Kome se uopće vjeruje?
“Kroz proteklih desetak godina mi smo na ovom području razvili kvalitetan vid suradnje i međusobnog “slušanja” između svih potrebnih razina zdravstvene zaštite na području PGŽ, što bi se svakako i moglo nazvati posebnim modelom, a kvalitetni su rezultati uvijek vidljivi, posebice su bili jasni nakon izbijanja epidemije, na našem području. Sve dok se politika nije upetljala u stručni dio Nacionalnog kriznog stožera, o čemu sam više puta i javno govorio, uslijed čega smo na lokalnoj razini silom prilika morali uporno “prilagođavati” odnosno ispravljati loše odluke i preporuke koje su stizale iz Zagreba.
Najprije je vladala jagma za cjepivom kada su ga dobili i oni koji nisu trebali prije prioritetnih skupina pa i zdravstvenih profesionalaca, primjerice u privatnom sektoru, a sada na primjeru Zagreba gdje je koncentracija zdravstvenih resursa najveća, svjedočimo suprotnom, visok je postotak odbijanja i odustajanja?
“Ne mogu imati niti jednu lijepu riječ ili opravdanje za ljude koji su cjepivo tražili i dobili preko reda, nemam drugi komentar osim da mi s postotkom cijepljenih nemamo problem.”
Kako je došlo do preokreta da se u PGŽ krene cijepiti radno aktivno stanovništvo?
“Ja zaista ne znam zašto je trebalo toliko dugo da se shvati potreba za takvim redoslijedom, a na što smo pozivali već prije 5-6 mjeseci. Mislim da je možda mnogima došla “voda do grla” pa su ipak bili prisiljeni prihvatiti neka od naših predloženih rješenja, ali kamoli sreće za društvo u cjelini da su sva naša rješenja, koja su ponuđena jer su bitna, rano i na vrijeme, prihvaćena. Ne zaboravimo, naša se rješenja i prijedlozi temelje na saznanjima prikupljenima od milijuna pacijenata, niz desetljeća radnog iskustva, i njihovog praćenja u našim ordinacijama, a to je neizmjerno bogatstvo znanja. Cijepljenje radno aktivnog stanovništva predložio sam još u studenome 2020. godine.”
Platforma Ministarstva zdravstva za cijepljenje ne funkcionira, građani ne mogu svi do svojih doktora, ići u ordinaciju je rizično, što i koga zvati?
“Naravno da ta platforma još ne funkcionira, jer se takva rješenja, koliko god rano ih mi predložili nadležnima, jesmo prije 6 mjeseci, znači puna 4 mjeseca prije početka cijepljenja, uvijek dodjeljuju na izradu po političkoj i interesnoj liniji i prema osobnim poznanstvima, a ne temeljem znanja onih koji bi takva rješenja mogli odmah na kvalitetan način izraditi. Otuda sav taj kaos i neuređenost u sustavu.“
Infektolozi, intenzivisti apeliraju da se ne daju kući antibiotici kortikosteroidi i antikoagulansi jer ako je upala pluća virusna a malen ih broj postane bakterijski, bolnici je teže liječiti ih.
“Da, zaista se ne smijemo povoditi pritiscima i panici koja nam se često prelijeva u čekaonicama i ordinacijama, već se trebamo držati isključivo struke. No ponekad je, pogotovo mladim neiskusnim kolegama koji nemaju podršku svojih poslodavaca (Domovi zdravlja) jako teško se othrvati pritiscima uplašenih pacijenata i njihove cjelokupne rodbine.”
I dr. Nataša Ban Toskić predložila je da se rizični pacijenti cijepe u bolnici, u Rijeci je to realizirano.
“Da. A i to je još jedan rezultat stalnih susreta i sastanaka koje održavamo u PGŽ, i to je zajednički rezultat promišljanja koji je u Rijeci uspio. Iznašli smo kvalitetan način da i najrizičnije možemo, u strogo kontroliranim uvjetima, u suradnji izabranog doktora i njegovog bolničkog konzilijarca, procijepiti i zaštititi.
Rijeka je mobilizirala brojne snage u dijagnosticiranju, masovnom procjepljivanju, liječenju, otvoren je i novi hitni molekularno-dijagnostički laboratorij u suradnji s Centrom za proteomiku?
“Jest, mobilizirali smo sve raspoložive resurse. Sudeći po iskustvima mnogih kolega iz drugih dijelova zemlje, ovo kod nas koji put graniči s naučnom fantastikom. Ovdje realno uspijevamo testirati daleko najviše od svih u Hrvatskoj, iz toga i proizlazi veći broj detektiranih, čak i još uvijek asimptomatskih, ali nam to daje prednost pred razvojem bolesti. Naime, zbog vrhunskog napora svih izabranih doktora u PGŽ, uspijevamo na vrijeme staviti pod nadzorom najviše zaraženih, brinuti o njima i izbjeći prijem u bolnicu (time spriječimo pucanje bolničkog sustava), svega 5 posto pozitivnih ne uspijemo samostalno zbrinuti i bude potrebna bolnička skrb. I dalje uspijevamo skrbiti o oko 95 posto zaraženih. K tome ističem vrhunsku kvalitetu rada bolničkih kolega u COVID odjelima i respiracijskim centrima koji i dalje imaju najnižu stopu smrtnosti u Hrvatskoj.”
Neki su pacijenti ipak u panici, ne uspijevaju doći do svog doktora, ne znaju kako u bolnicu, nemaju svi sve potrebne informacije.
“U slučaju svake zabrinutosti, centralna točka gdje pacijenti ili obitelj može dobiti vjerodostojne informacije i ispravno postupanje sukladno njegovom stanju, je uvijek i samo njegov izabrani doktor obiteljske medicine. Zato smo i otvorili sve moguće komunikacijske kanale, na vlastiti trošak i teret, a da bi bili bliži svojim pacijentima, te smo na poslu i sa svojim pacijentima prosječno 15 sati dnevno, od kada je epidemija počela. To zaista iscrpljuje, a najviše iscrpljuje uporni pritisak HZZO koji se ne ponaša više kao osiguravajuće društvo, što u biti i jeste, već prečesto ulazi u medicinsko-stručne ocjene našeg rada, za što postoji nadležna Komora i u krajnjoj liniji Ministarstvo, te nam oduzimaju vrijeme potrebno za skrb o oboljelima iskrcavajući nam svakodnevno zaista tone i tone zahtjeva za raznoraznim očitovanjima, rješenja, opomena itd. A mi bismo samo htjeli što više i bolje brinuti o onima koji su nam povjerili svoje zdravlje i zdravlje svojih najbližih, no, sam HZZO svojim ponašanjem to gazi.

Komentari
Sve vijesti