Prevencija

Cijepljenjem su eliminirane nekoć smrtonosne zaraze

Autor: Romana Vukadin
event 20.03.2021.
Foto: Shutterstock

Cijepljenja su kroz povijest spasila mnoge živote te posve iskorijenila neke bolesti. U Hrvatskoj postoji program obveznog cijepljenja, ali postoci procijepljenosti variraju ovisno o cjepivima i regijama.

Podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za 2018. godinu kažu da je, primjerice, procijepljenost u slučaju DTP cjepiva (difterija, tetanus, hripavac), koje se prima u šestom razredu osnovne škole, samo 86,9 posto. To drugim riječima znači da čak 13 posto roditelja ne odvede svoje dijete na to obavezno cijepljenje. Slična je slika s istim cjepivom i u drugoj godini života – procijepljenost je 89,4 posto, dakle, skoro 11 posto roditelja izbjegne odvesti djecu na ovo cijepljenje. Loši rezultati se vide i kod Hib cjepiva koje se prima u drugoj godini života. Iako je riječ o cjepivu koje štiti od bakterije Haemophilus Influenzae tipa B, koja može prouzročiti meningitis kod djece do pet godina starosti, cijepljeno je tek 89,3 posto djece.

Prof.dr. Goran Tešović, pročelnik Zavoda za infektivne bolesti djece u Klinici za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, kaže da su brojevi, kada je procijepljenost u pitanju, lošiji nego prethodnih godina. S druge strane, kaže, nisu tako loši kakvi bi mogli biti, s obzirom da se određeni dio ljudi protivi cijepljenju, a dio oklijeva s redovitim odvođenjem djece na cijepljenje.

  • Riječ je o relativno dobrim postocima na državnoj razini, iako postoje odstupanja među regijama kada je u pitanju odgovornost prema cijepljenju. Primjerice, samo unutar Dalmacije postoje razlike. Šibensko-kninska županija, primjerice, ima iznimno dobre rezultate, dok je u Dubrovačko-neretvanskoj stanje bilo jako loše, što se na kraju odrazilo kroz epidemiju ospica – kaže prof.dr. Tešović.

Mini epidemija o kojoj govori zbila se prije nešto manje od tri godine, kada je ospicama zaraženo više ljudi, a među njima i posve male bebe. Uzrok je bila upravo slaba procijepljenost, no prof.dr. Tešović kaže da je ta županija, nakon slučaja s ospicama (koje mogu biti i potencijalno smrtonosne) uložila velike napore te su postoci cijepljenih sada bolji.

Velikih boginja uopće više nema

U posljednje vrijeme cjepivo i cijepljenje su dvije riječi koje se vjerojatno najviše spominju u javnom prostoru, a o njima svatko ima svoje mišljenje. No, neosporna je činjenica, što ističe i prof.dr. Tešović, da su cjepiva kroz povijest neke bolesti posve iskorijenila, a neke značajno smanjila. Primjerice, zahvaljujući cjepivu posve su nestale velike boginje i posljednji zabilježen slučaj u svijetu bio je 1991. u Engleskoj. Prije toga su kroz stoljeća odnijela milijune života.

Cjepivo protiv dječje paralize stavljeno je u obvezni program 1961. godine te je na toj listi i danas. Početkom dvadesetog stoljeća nijedna bolest nije izazivala toliko straha među roditeljima kao što je dječja paraliza, poliomijelitis. Danas ove strašne bolesti, koja je odnijela mnoge dječje živote, praktički više nema. Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je 2007. godine Europu slobodnom od poliomijelitisa. U cijelom svijetu još je nekoliko stotina slučajeva godišnje, i to u zemljama istočne Azije, Afrike te istočnog Mediterana.

Zadnji slučaj difterije 1974.

Difterija je stoljećima bila jedan od vodećih uzročnika smrtnosti u čovječanstvu, osobito među djecom. Ova bakterijska bolest, koja najprije napada respiratorni sustav, a potom i ostale organe, u Hrvatskoj je posljedni put zabilježena 1974. godine. No stručnjaci upozoravaju da bi pad postotka procijepljenosti mogao stvoriti uvjete za ponovno pojavljivanje difterije. Cjepivo se u svijetu pomalo počelo primjenjivati 1931. godine, a od 1977. je dio programa obveznog cijepljenja.

Virusna bolest rubeola postoji i danas, no s daleko manjim brojem oboljelih nego nekada. Cjepivo protiv rubeole dio je obveznog programa. Ova bolest osobito je opasna za trudnice, jer se zbog zaraze djeca kasnije rađaju s malformacijama. Rubeola je dobila ima još krajem 19. stoljeća, no nitko se ovom bolešću nije previše bavio sve do četrdesetih godina 20. stoljeća kada su liječnici ustanovili vezu između nje i rađanja djece s teškim oštećenjima. Danas se oko 100.000 djece u svijetu rađa sa sindromom kongenitalne rubeole, a od toga je trećina u Europi. Poljska prednjači s brojem takve djece, dok se u Hrvatskoj zabilježe u prosjeku dva slučaja godišnje.

Procijepljenost u 2018. godini:

BCG u rodilištu/prvoj godini života 97,9%

Hepatitis B u prvoj godini života 93,4%

Hepatitis B u 6. Razredu OŠ 95,7%

DTP u prvoj godini života 93,3%

DTP u drugoj života 89,4%

DTP u šestoj godini života 86,9%

Poliomijelitis u prvoj godini života 93,5%

Poliomijelitis u drugoj godini, 1. i 8. razredu OŠ 92,3%

Td u 8. razredu OŠ 95,6%

Tetanus, šezdesetgodišnjici 48,3%

Hib u prvoj godini života 93,5%

Hib u drugoj godini života 89,3%

MoPaRu u drugoj godini života 93,2%

MoPaRu pri upisu u OŠ 94,7%

Komentari
Sve vijesti